Dhamma (nāvā) sutta
Yasmā hi dhammaṁ puriso vijaññā,
Indaṁva naṁ devatā pūjayeyya;
So pūjito tasmi pasannacitto,
Bahussuto pātukaroti dhammaṁ.
Tadaṭṭhikatvāna nisamma dhīro,
Dhammānudhammaṁ paṭipajjamāno;
Viññū vibhāvī nipuṇo ca hoti,
Yo tādisaṁ bhajati appamatto.
Khuddañca bālaṁ upasevamāno,
Anāgatatthañca usūyakañca;
Idheva dhammaṁ avibhāvayitvā,
Avitiṇṇakaṅkho maraṇaṁ upeti.
Yathā naro āpagamotaritvā,
Mahodakaṁ salilaṁ sīghasotaṁ;
So vuyhamāno anusotagāmī,
Kiṁ so pare sakkhati tārayetuṁ.
Tatheva dhammaṁ avibhāvayitvā,
Bahussutānaṁ anisāmayatthaṁ;
Sayaṁ ajānaṁ avitiṇṇakaṅkho,
Kiṁ so pare sakkhati nijjhapetuṁ.
Yathāpi nāvaṁ daḷhamāruhitvā,
Phiyena rittena samaṅgibhūto;
So tāraye tattha bahūpi aññe,
Tatrūpayaññū kusalo mutīmā.
Evampi yo vedagu bhāvitatto,
Bahussuto hoti avedhadhammo;
So kho pare nijjhapaye pajānaṁ,
Sotāvadhānūpanisūpapanne.
Tasmā have sappurisaṁ bhajetha,
Medhāvinañceva bahussutañca;
Aññāya atthaṁ paṭipajjamāno,
Viññātadhammo sa sukhaṁ labhethāti.
Nāvāsuttaṁ aṭṭhamaṁ.